Japan, dan 04. Strogo kontrolirani vlakovi.

Ne brzaj! No lako je to reći kad ti se ne žuri.

Nadobudno planiranje pred mene je postavilo šetnju po Akihabari, ne bi li nabavio tih par sitnica koje sam propustio u Odaibi, a i ne bi li svojim dragim čitateljima dao uvid u izgled same Akihabare. No bio sam krepan i ljut radi torbe (a umor obično pojača loše raspoloženje), te sam odlučio ipak naći neko mjesto za odmor. A publika nek trpi. Frend mi je preporučio internet kafe, jer se u Japanskim navodno može i spavati. Zašto navodno? Pa, ovaj di sam ja bio je negdje na pol puta.

Japan, noć 03. Riblja procesija, mračni kutci, podjednako smrdi.

U prethodnoj epizodi, vidjeli smo kako Penelopa, nakon što je zatekla muža u zagrljaju druge, odlazi sa djetetom majci, i tamo upoznaje Horhea, zgodnog jednorukog vrtlara, koji joj pomaže zaboraviti nevolje.

A u Japanu, sat zvoni, vrijeme je za sushi!

Servisne informacije – 01

Nevezano za samo opisivanje puta, par servisnih informacija:

- u “Japan dan 01″ stavio sam konačno slike kupatila
- Makar u svim tekstovima navodim filmove, na tim mjestima će se pojaviti tek kad riješim problem prebacivanja filmova u AVHCD formatu na linux, obradim i prebacim na youtube, s kojeg ću onda linkati, kao što to sad i sa slikama radim. Radim na tome, ali zasad slabo… Ne, nemam windows na laptopu, i pod wine zasad nisam uspio natjerati alat koji dođe uz kameru da se instalira i pokrene.
- Na desnoj strani naslovne stranice bloga, primjetit ćete jedan tekst s desne strane sa natpisom “Moja trenutna situacija” di možet vidjeti što zapravo trenutno radim.

Japan, dan 03. Only skin deep.

Kako ovaj blog treba i održavati, konačno sam uspio ćopiti malo mira, a i došao sam sebi nakon promjene vremenskih zona, pa sam do 3 ujutro pisao pripreme za “dan 01″ i “02″. Zato sam i spavao duže, do negdje 11, a spavao bih i još duže, da mi hostelska soba nije do zajedničke prostorije, a baš su se sad našli neki Kinezi raspravljati. Nije bed, dan je već isplaniran.

Japan, dan 02. Parkovi, parkići, svak muzeju sliči.

Jutros sam se probudio, s planom obilaska Nacionalnog Muzeja Japanske Povijesti (Kokuritsu Rekishi Minzoku Hakubutsukan). A ovo je moja soba nakon tog ustajanja. Mlade dame željne braka, molim stanite u red i bez guranja. Ti sretnice koju odaberem, živjet ćeš ovako:

Od Put u Japan – dan 02

Od Put u Japan – dan 02

Spojio sam se na net, ne bi li detaljizirao plan putovanja, obzirom da se dotični nalazi u jednom parku u Sakuri, nešto van Tokyoa, na putu prema Nariti. Usput sam se čuo s jednim frendom preko facebooka, on je isto u Japanu, isto u Tokyou, i bio je dogovor da bi se našli, samo je pitanje kad. I, predložio je on meni noćni obilazak poznate tržnice ribe u Tokyou. Što sam prihvatio. Dogovor je noć sa srijede na četvrtak. Zašto noć? Zato što se svježa riba dostavlja noću odmah nakon ulova, i odmah dolaze ljudi iz restorana zgrabiti svoju turu. U Japanu, glavna ideja hrane je da mora biti svježa. Po tom pitanju ih skroz cijenim. E pa da bi se vidjela glavna aktivnost, treba doći kad se i događa, a to je oko 4 ujutro.

Usput je bila ideja da dok putujem do Sakure (nešto manje od sat vremena vlakom) pišem blog za prvi dan boravka u Japanu. U međuvremenu, odustao sam od odlaska do gorenavedenog muzeja. A i od pisanja eto ništa.

Japan, dan 01. Kako bi to Japanci rekli – venni, vidi, vici.

Dok sam se vozio Japan Railways Narita Express vlakom iz aerodroma u Nariti do 50ak kilometara udaljenog Tokyoa, mislio sam si – “Ne mogu vjerovati da sam u Japanu!!”. Dijelom je to bilo iz čuđenja prizorima koje sam gledao kroz prozor, djelom zbog umora i neispavanosti nakon hrpe sati provedenih u avionu u susret vrlo različitoj vremenskoj zoni. Znate već kako to izgleda kad je čovjek neispavan – sve djeluje kao u snu. Čudno, nestvarno.

Druga misao odmah nakon te bila je – “Pa dobro, zašto su me zajebali?”

Ali, krenimo ispočetka.

Put u Beč: Japan Rail Pass

Putujem da bih mogao putovati. Povoljnije. Japan Rail Pass omogućuje super povoljno putovanje po Japanu, korištenjem njihove dobro razvijene željezničke mreže. Na žalost, ne može se nabaviti u Hrvatskoj.

Zašto baš Beč? Radi jezika.

Money makes the world go around

Japanski Yen

…kako to već ide u poznatom mjuziklu Lize Minelli. Puno puta smo čuli priču “nije sve u novcu”. Da, u redu je to, ali ipak financijska potkoženost pomaže. Da se pjesnički odrazim – novac je poput sredstva za čišćenje, uz dovoljno novca svaki problem nestaje, a ostaje eventualno trag nekadašnje mrlje.

Kako je u mom slučaju novac ipak presudan, u ovom članku posvetit ću se malo više financijskom dijelu.

Oprema

Oduševljavaju me ideje nošenja puno stvari sa sobom na daleka putovanja, zato jer se čovjek čeliči i jača savijajući kičmu pod tonama nepotrebnog tereta. Kako u narodu kažu, što nas ne ubije, to nas očeliči. I ostavi defektnima. Usput, vlasnici prometnih sredstava mogu zaraditi koju dodatnu crkavicu time što prekoračujem granice dozvoljenog tereta, koji mi onda mogu adekvatno krvopijno naplatiti. Ponosim se svojim poticanjem svjetske ekonomije.

Putovanje – Plan

Jedan od načina spoznaje odgovora je proputovati dotični teren.

Najzgodnije je naravno avionom. Romantične vožnje brodom su super, putovanja transibirskom željeznicom (kako je to napravio jedan kolega aikidoka) je još veća fora, ali sve to traje predugo (čitaj – firma mi neće dati toliko godišnjeg, barem ne plaćenog ), a ponekad i preopasno (dotičnog aikidoku su u Mongoliji poganjali lokalni razbojnici).