Japan, dan 15 i 16. Nizozemci, kitovi i nuklearne bombe.

Pomješanih osjećaja, zaputio sam se do Nagasakia. Put vlakom trajao je 5 sati, i naravno, opet sam izašao stanicu prije glavne, pa sam čekao par minuta slijedeći vlak. Ti Japanski vlakovi, doći će mi glave jednog dana…

Nagasaki ima daleko najgori turistički vodič i kartu od svih gradova koje sam do sada obišao. Na mapi nema skoro ništa, par imena tramvajskih stanica, lokacija glavnog željezničkog kolodvora, točke di se može obići turistički i to je to. Nema čak ni imena ulica.

U hotelu me dočekao vod Američkih vojnika, koji su istovremeno kad i ja zaključili da je taj hotel baš super. Naravno, zaposlenici hotela mislili su da sam i ja dio tima, pa su me tražili da se potpišem na potpis vojnika. Bjelac, govori Engleski? Sigurno je Amer. Reko, nenene, ja nemam veze s ovima.

Konačno u sobi, razbacao stvari, otišao do trgovine po klopu, napisao par članaka i objavio na blogu, i zatim pokušavao osposobiti glupe filmiće da se konačno vide kako treba. To mi je baš gnjavaža, imam već desetak sati videomaterijala koji stoji neobjavljen, neke stvari koje nisam fotografirao, par svojih komentara… Blah…

I tako je prošao dan 15.

Dan 16 dočekao me osvježenog, odmorenog i preznojenog. U Nagasakiju je tih dana bilo preko 25 stupnjeva, i uz ogromnu sparinu i vlagu u zraku, znojio sam se nemilice.

Nagasaki je poznat po dvije stvari – nuklearna bomba i Nizozemci. 1542 godine, Portugalski brod približio se obalama Japana, negdje kod Kagoshime. To je naznačilo prvi kontakt Japanaca s bjelcima. Na wikipedia stranicama možete pronaći hrpu interesantnih priča o širenju kršćanstva i suzbijanju istog. Nakon svih tih problema, Japanci su odlučili da će jedini kontakt s bjelcima voditi preko Nagasakia. U tu svrhu sagradili su poseban otok

Od Put u Japan dan 15

koji je s ostatkom Nagasakia bio povezan jednim mostom, posebno čuvanim. Na ovoj maketi možete vidjeti kako su izgledale zidine tog otoka.

Od Put u Japan dan 15

Na tom otoku, Nizozemci su pod posebno kontroliranim uvjetima obavljali trgovinu s ostatkom Japana. Zašto baš Nizozemci? Zato što su jedino oni bili vjerski tolerantni, Španjolci, Portugalci, Englezi, gurali su katoličanstvo kao način osvajanja novih teritorija. Stoga su Japanci pobili većinu svojih preobraćenika u katoličanstvo, zabranili svim bjelcima pristup na kopno (Japanski narod dobio je zapovijed od strane šoguna da se svaki bjelac prijavi i/ili na licu mjesta ubije), i jedino mjesto gdje su bjelci imali pristup bilo je na tom otoku u Nagasakiu. Mi smo dobili svilu, mirisno drvo, predmete od lakiranog drveta, a Japanci Europsku znanost (medicina, fizika, matematika, tehnika i naravno oružja bazirana na barutu).

Taj otok postojao je do 1850ih godina, sve do dolaska Amerikanaca. Tad su Japanci skužili dvije stvari: – Nizozemci su u to vrijeme odavno prestali biti ključni igrači u politici i postali su nižerangirani trgovčići
- Bijelci su radikalno razvili tehnologiju ratovanja i prijetili su Japanu kolonizacijom kao što se to dogodilo Kini.

Stoga su Japanci u svega 30ak godina pokrenuli industrijsku revoluciju i iz raštrkanog feudalnog sustava u kom je svaka pokrajina imala vlastite zakone i novac ujedinili su zemlju pod zbilja jednu upravu, jedan ustav i jedan monetarni sustav. Od tuda dolazi i tolika opsjednutost zapadom – u biti grč nastojanja da prihvaćeni od strane zapada ne potpadnu pod kolonijalni utjecaj. U čemu su i uspjeli.

Sam otok je zatrpan, oko njega su nastale nove zgrade, a zadnjih 30-40 godina postoji nastojanje rekonstrukcije tog otoka i njegovih zgrada.

Od Put u Japan dan 15

Od Put u Japan dan 15

Od Put u Japan dan 15

Ovako je izgledala Nizozemska kuhinja,

Od Put u Japan dan 15

i vidi se u toj rekreaciji da su Japanci vidjeli obješene prasiće samo na slikama. Ovako degenerirano ne izgleda ni jedan prasić.

Od Put u Japan dan 15

Na albumu možete vidjeti sve slike, pa se ne bih zadržavao previše oko toga.

Nagasaki danas najviše me podsjeća na tipičan Dalmatinski gradić. Hrpa uskih zgrada, ulice koje se penju po brdima, kuće na istim tim brdima,

Od Put u Japan dan 15

sve stisnuto uz more,

Od Put u Japan dan 15

i naravno totalno šareno

Od Put u Japan dan 15

Od Put u Japan dan 15

Od Put u Japan dan 15

(ok, ovo baš nije tipično za Dalmatinske gradiće, al nije to sad bitno). U svakom slučaju, po šarenilu i aktivnosti osjeti se odmah atmosfera užurbanog brijanja i energije. I to pozitivne.

Od Put u Japan dan 15

Nagasaki mi je ostavio dobar dojam. E da, kako je to bila jedna od bitnih luka, tako je prepuna Kineza, i Kineski se uredno čuje na ulicama među prolaznicima. To još nisam doživio u nekim drugim Japanskim gradovima.

Tražio sam Nizozemce po cijeloj luci, a otoka nigdje. Tek pažljivijim proučavanjem uočio sam da je otok zapravo sad već zatrpan i okružen modernom lukom. A u toj potrazi, vidio sam par interesantnih restorana. Jedan od njih, nudio je meso kita.

Od Put u Japan dan 15

Na slici pogledajte u donji desni kut (po potrebi u albumu odaberite kontrolu za povećavanje slike). Općenito ime za kitove je kujira, a u ovom slučaju ponuda je – jezik, salo (slanina) ili samo meso. Ne znam točno koja vrsta kita. Kako ja nisam previše politički korektan kad je meso u pitanju, odlučio sam ga probati. Odabrao sam meso jer jezik i slanina znaju biti poprilično lošeg ukusa ako niste navikli na pojedinu životinju. Pretpostavljao sam da će meso biti pečeno. Nije bilo. Japancima je i kit riba, pa ga rade ko sashimi. A to izgleda ovako:

Od Put u Japan dan 15

Ovi tamno ljučubastocrveni komadi su kitovo meso. Koje sam umakao u sojin umak (posudica gore desno) i jeo. Sirove. Ako ste probali kad sirovo svinjsko i riblje meso, ima okus negdje između toga. Osjeti se da nije riba, ali i da nije kopnena životinja, barem ne od onoga što sam ja probao. Porcija toga (nešto veća od raširene šake) koštala me 1800 yena. Kako sam bio gladan, naručio sam i regularnu klopu:

Od Put u Japan dan 15

Miso juha s malim školjkicama, dva nekakva povrća u malim posudicama, a u glavnoj kombinacija tune, lososa, ikre ježinca i neke ribe, još neka riba koju nisam prepoznao što je, komadi krakova hobotnice, i ispod toga, naravno riža. Svo meso je naravno bilo sirovo, osim možda kraka hobotnice, nisam siguran. U svakom slučaju, najeo sam se, ali sam kasnije podrigivao na sirovo meso. Ipak nisam bio toliko dugo u Japanu da bi se navikao na tako nešto, pa mi je mislim kitovo meso loše sjelo, barem sam imao takav osjećaj…

Nakon neobične klope, zaputio sam se do muzeja nuklearne bombe u Nagasakiju. Nekakvih 3 km pješke, s ruksakom na leđima, po +25 stupnjeva sparine. Usput sam vidio neobične stvari u izlozima. Koje je muško na ovoj slici?

Od Put u Japan dan 15

A na ovoj?

Od Put u Japan dan 15

Krepo sam do tamo, makar 3 km nije nešto puno, na kraju me zgazila uzbrdica.

Od Put u Japan dan 15

U samom muzeju zabranjeno je slikanje, pa evo par slika dok nisam vidio natpis da je zabranjeno.

Od Put u Japan dan 15

Od Put u Japan dan 15

Na ovom dijelu otkucava glasno sat. Ne bih se zadržavao na ovome, dovoljno sam rekao o cijeloj toj priči u prethodnom članku. Samo bih napomenuo da je Nagasaki manje razvikan i s manjim muzejom u odnosu na Hiroshimu.

Povratak u hotel, klopa, i spavanac. A sutra do Hamamatsua.