Japan, dan 13. Kyoto, bejbi.

Rizici u životu mogu dovesti do neočekivanih stvari. Ponekad dobrih, ponekad loših. Ali, gledamo li na sve to kao životno iskustvo, rizik je uvijek dobra stvar. Dok nas ne ostavi kljakave. Ili mrtve.

Osvježen, naergeniziran, pogleda punog nade u svijetlu budućnost, ovaj put držeći javni promet Kyotoa za muda, kao stari, iskusni poznavatelj Japana, koji je probao sve njegove tajanstvene mističnosti i kojega više ništa ne može iznenaditi jer kao mačak dočeka se na sve četiri svaki put kad padne, izašavši iz hotela, skrenuo sam na krivu stranu.

Brzo sam se ispravio, opsovavši u sebi kišu koja je baš nešto krenula prethodni dan, ali danas se ipak odlučila smiriti, i krenuo u grad.

Kyoto… Povijesne priče kažu da je grad nastao kao težnja približavanja Kineskim vrijednostima i načinu razmišljanja. Japan je stoljećima glasio kao zatvorena, izolirana zemlja. Za zapadnjake. U stvarnosti, Japanci su veselo trgovali sa okolnim zemljama (Kina, Korea, Filipini), razmjenjujući i robu i znanje, a posebno su cijenili Kinesku kulturu. U tolikoj mjeri da su čak nekoliko puta pokušali osvanjanje, i probili se kroz Koreu, ali Kina je ipak bila malo prevelik zalogaj. Valjd je to ona stara “ko se tuče taj se voli”. U svakom slučaju, kao rezultat toliko velikog cijenjenja i obožavanja Kine na tako specifičan način, i dan danas okolne Azijske zemlje sa oduševljenjem u očima pominjat će potrese i oluje koje su zadesile tako dragog im susjeda. Ah, ta susjedska natezanja…

Enivejz, ondašnji šefovi su htjeli napraviti novi centar Japana, ne bi li pokazali kako su moćni i ovoono, i usput ujediniti Japan u jednom centru. Stoga, po uzoru na Kineske mudrace i filozofe, te njihove savjete i veliko iskustvo u opisivanju toga kako bi idealni grad trebao izgledati, oblikovali su grad kao geometrijsku mrežu sa palačom u sredini, koja dijeli grad na dva dijela. Da ne ulazim sad u detalje koje i sami možete naći na netu, rezultat toga je kozmička ravnoteža, ljubav, napredak naroda, i naravno to da se centar Japana prebacio iz Kyotoa u ondašnji Edo odnosno današnji Tokyo. Je, feng shui u svom najboljem izdanju.

Za razliku od Kanazawae, Kyoto ekipa zna da su face i popularni i tradicionalni i pravi muškarci s dlakama na prsima, pa je i njihova željeznička stanica nešto skromnija od Kanazawae. Barem izvana. Iznutra je to ogroman višekatni prostor u kojemu hrpa hodnika i trgovačkih lanaca omogućuje lako i efikasno gubljenje.

Od Put u Japan dan 13

Kako je ponuda u Kyotou zbilja velika, na kraju sam se odlučio za obilazak poznatog zamka Nijo ili kako se na Japanskom kaže “二条城”, Nijō-jō.

Od Put u Japan dan 13

Neki od vas su vjerojatno čuli za Japanski zamak koji ima cvrkućući pod koji se čuje kao da slavuji pjevuše. E pa to je taj zamak. Podovi cvrkuću ne bi li se čulo tko dolazi, pogotovo noću. Doduše, ovih dana ne cvrkuću više tako jako, obzirom na broj turista koji su se izredali… Podamnom je nekako više otužno škripao, nije mu bilo do cvrkutanja. Nemam pojma zašto.

Od Put u Japan dan 13

Na ovoj slici detaljnije piše o samom zamku.

Inače, izgleda da hrpa školaraca ima obavezu vidjeti zamak. Nije gužva, ali ni u jednom trenutku nećete biti sami. Pa nisam ni ja.

Ovo je poznati ulaz u samo središte di je zamak, moguće je da ste ta vrata već vidjeli.

Od Put u Japan dan 13

Na hrpi mjesta treba skidati obuću i ići bos. Kako sam već prije napomenuo, osigurajte si čarape bez rupa.

Od Put u Japan dan 13

Nažalost, u samom zamku ne dozvoljavaju slikanje, pa nemam ništa iznutra. Da se vidjeti po netu, ali u biti u zamku se i nema nešto previše za vidjeti. Ako ste gledali ijedan Japanski film o starim Japanskim kućama i dvorcima, pogotovo Kurosawine filmove, to je to. Poluprazne prostorije sa tatamijima i oslikanim zidovima. Ono nešto stvari što je davno možda i bilo (ormari, mačevi, oprema) nalazi se po muzejima.

Japanci uvijek rade, pogotovo kad rade, a tako je slučaj i u starim dvorcima.

Od Put u Japan dan 13

Od Put u Japan dan 13

Imate li kišobrane, ostavit ćete ih u odgovarajućim ormarićima i pokupiti broj.

Od Put u Japan dan 13

Isti kišobrani nisu zaključani. Znači samo stvar kulture i vizija da nas netko gleda spriječava da se poslužite tuđim kišobranom u nevolji. Ima ormarića koji imaju ključeve za kišobrane. Drugim rječima, tamo di ima ključeva, ima i pokušaja otuđenja. Japan isto nije cijepljen od takvih stvari. No nemojte se povoditi za domaćima. Koliko čujem, Japanski zatvor NIJE mjesto koje želite posjetiti kao stanar.

Parkovi…

Od Put u Japan dan 13

Još parkova…

Od Put u Japan dan 13

Eto kako ljudi maltretiraju jadnu prirodu u nedostatku televizije…

Tradicionalno Japansko uređivanje parkova tradicionalnim Japanskim alatima.

Od Put u Japan dan 13

Ovaj teren mi se ipak svidio, interesantna kombinacija jezerca, kamenja i drveća.

Od Put u Japan dan 13

Ovaj isto tako. Ipak nisam toliki tradicionalist da me ne zanima i moderna umjetnost.

Od Put u Japan dan 13

Kod ovog drveta nije bilo objašnjenja na Engleskom zašto je ovako zaštićeno. Na slici se ne vidi toliko dobro, ali i tlo i samo drvo omotani su, tlo sa slamom, a drvo sa nekakvim zavojima.

Od Put u Japan dan 13

Posebno konstruiran prilaz kroz zidine

Od Put u Japan dan 13

koji vodi do

Od Put u Japan dan 13

kuće za ispijanje čaja. Da, znam, napravili su umjetnost od ispijanja čaja…

Ovako izgleda posebno zaštićen kompleks ispijanja čaja.

Od Put u Japan dan 13

Ne znam koliko se dobro vidi, ali netko je očito bio “homeless” odnosno “beskućnik” pa je to odlučio podijeliti s drugima, na ogradi zdanja koje je označeno kao UNESCO svjetska kulturna baština. Bravo.

Od Put u Japan dan 13

To je interesantno, jer upad košta nekih 800 yena. Beskućnik je imao dovoljno da bi umjesto hrane i smještaja osigurao ulaz u kulturno uzdizanje. E to su prioriteti.

Ako se sjećate, prije nešto dana komentirao sam “engrish”. To je Japanska verzija Engleskog, odnosno njihov nespretan pokušaj korištenja jezika koji ne razumiju dobro. Pa to onda svakojako ispadne.

Od Put u Japan dan 13

Ovo je jedan tipičan primjer dotičnog. Na “engrishu” piše – “Please do not see it while drinking drink. The PET bottle caps it and put it in a bag, and please carry it. Please see the thing which the chief does not have after finishing drinking.”. Prijevod na Hrvatski bio bi otprilike slijedeće: “Molim ne gledati (to) dok se pije piće. PET čep boce to i staviti u torbu, i molim nositi to. Molim vidjeti stvar koju šef nema nakon završetka pijenja.” Definitivno sam ih poslušao.

Inače, natpis je bio na onim njihovim aparatima za cugu, kojih ima po Japanu navodno 12 – 14 milijuna.

Od Put u Japan dan 13

Pretpostavljam da su htjeli reći da se čep boce ne baca u istu kantu di i PET boca, nego se nosi sa sobom. Jedino moram još vidjeti stvar koju moj šef nema nakon što popijem. Šefe, pripremi se!

Još mističnog meditativnog kamenja posutog po terenu.

Od Put u Japan dan 13

Srećom, ovdje je objašnjenje.

Od Put u Japan dan 13

Ova djevojka cijeli dan stoji na +25 stupnjeva i dočekuje goste željne tradicionalnog ispijanja čaja za 700 yena.

Od Put u Japan dan 13

A sad par umjetničkih slika. Prvu sam nazvao “Japanac pored kamena s natpisom fotografira park”. Radi se o spoju tradicije i meditacije s pogledom na prostranstvo budućnosti.

Od Put u Japan dan 13

Drugu sam nazvao “Spoznaja”, gdje Japanac predstavlja ljudsko biće koje pokušava saznati nešto o svijetu koji ga okružuje. Isto tako elementi tradicije koji prenose informaciju o dotičnom svijetu.

Od Put u Japan dan 13

I naravno zadnja, “Grč spoznaje”, mislim da je očito da je do spoznaje došlo. Isto tako, zamjetite elemente tradicionalnog koji prenose dotičnu spoznaju, kao i turbulencija događaja koju ista spoznaja uzrokuje.

Od Put u Japan dan 13

Kyoto je grad presjeka modernog i tradicionalnog.

Od Put u Japan dan 13

Od Put u Japan dan 13

Vratio sam se na stan, i odlučio ponovno na izlazak. Ovaj put sam potražio na netu, i našao rock bar “Bar ing”. Je. ovaj razmak je ispravan. Na slikama je djelovao ok. Sredio sam se, namirisao, obukao, i zaletio tamo.

Kao mnogo puta do sad, ponavljam, turističke mape su blagorečeno neadekvatne. Uz svaku ulicu koju prikazuju, ima hrpa malih uličica koje se ne vide na mapi. No interesantno je to, prolaziš kroz male uličice – trgovina, restorančić, bar, porno/sex klub sa slikama cura koje se nude i popisom usluga, opet trgovina, restorančić, klinci prolaze, obitelji, pored svega toga… Nestvarna slika. Japan je definitivno drukčiji.

Konačno sam našao bar, upao unutra. Prava rok rupa. Sjeo za šank, naručio Sapporo pivo (preporučam), upoznao nekoliko ljudi, što Japanaca što stranaca, zapili se, zajebancija, i oko 2 sata sam se jedva natjerao otići. Bar di gazda piči rok muziku, ekipa je opičena i srdačna, možete čak dofurati vlastitu muziku i maltretirati ostale. Konačno mjesto di mi je bilo dobro, di sam vidio i drugu stranu Japana osim parkova i muzeja i zamaka.

Vratio sam se u hotel, i pripremio za put do Hiroshime.