Japan, dan 11 i 12. Nećvamnišpričat, jer sam taki.

Daklem, 11. dan sam putovao do Kyotoa, bacio se u hoelski krevet, malo odspavao, probudio se, jeo, skoknuo do jedne birtije odma uz hotel, isto solirao, makar smo u jednom trenutku nešto pričali otkuda sam i znali su ko je Mirko Filipović na čemu se razgovor i završio, sve u svemu bezveze, legao spavati, a 12. dan sam kemijao o svemu i svačemu.

Skužio sam da dok se trudim slikati sve što se događa oko mene, zapravo uopće ne vidim ništa kako treba, ne skoncentriram se na situaciju oko sebe. Ujedno, skužio sam da većinu toga što sam obilazio sačinjavaju hramovi, parkovi, dvorci i slično. A komunikacija s lokalnim ljudima svodila se samo na najnužnije. Obilaziti Japan a ne poznavati jezik je trulo. A još dodatno trulije je raditi to sam.

Stoga sam se zaletio u grad, lunjao ulicama, nisam slikao ni jednu jedinu sliku, obavio sam nešto šopinga za sebe i ekipu, vratio se lagano u hotel, i krepan legao spavati.

Umjesto priča, igrat ćemo se malo statističara. Naime, ovaj blog osim naravno prikaza priča/članaka, vodi i interne statistike što se i u kojim količinama gleda, pa eto par stvari koje su mi interesantne, a mogle bi i vama biti.

Na dan 22. rujna, posjetili ste moj blog čak 3267 puta! Hvala vam svima što vam je ovaj moj blog zanimljiv i što me pratite u tolikom broju! Najviše posjeta bilo je 11. rujna, čak 331. Najviše ste posjećivali članak “Japan, dan 02. Parkovi parkići, svak muzeju sliči”, 220 puta. Najmanje stranicu “About/O meni”, svega 26 puta. Ionako se tamo nema što vidit, samo ja u majici na kojoj piše “sake bito” oliti u slangu “alkoholičar”. Vi koji ste klikali na linkove na drugim stranicama da bi došli ovamo, najviše ste to radili s facebooka, daklem moji dragi frendići me prate, joooj… I to 31 put. Odmah iza toga su blog Kućanice u Japanu, i lionsfart.com (bok Dado!).

E sad, meni najinteresantniji dio. Dosta vas bi zaboravilo ime bloga, pa ste ga tražili putem web tražilica. Najčešće korišten pojam je “ofcan” naravno, što vas je k meni dovelo 74 puta. Tu su još kombinacije “ofcan + neki pojam”.

Ali, ima par interesantnih potraga kao što su: “ninđe”, “privatni smještaj u hrvatskoj”, “vrijeme u parizu”, “kako obići pariz”, “koliko provode japanci pored tv”, “pored mene je on”, “više mi je dosta”, “mladi tata”, “inicijalni plan”, “fora slikice” i “bob marley”.

Svi vi koji ste došli putem tih rezultata pretraživanja, toplo vas pozdravljam, nadam se da ste ipak uspjeli u dogledno vrijeme naći ono što ste tražili. Samo jedan od pokazatelja koliko su web tražilice još uvijek daleko od pružanja zbilja relevantnih rezultata.

Kako je dok pišem ovo 21:33 u Nagasakiju, sutra me očekuje opsežno lunjanje i slikanje, a kad se vratim u sobu, dobit ćete izvještaje i o obilasku i Kyotoa i Hiroshime i Nagasakija. Ima hrpa slikica, a vi nervozni koji ne možete dočekati, stavio sam već sve slikice Kyotoa i Hiroshime na picasa album, pa možete baciti pogled. Ima ih parsto i sa ovih 300 iz Kanazawe, dostajat će vam do sutra.

Da ovaj članak ne ostane potpuno prazan bez slikica, evo vam dvije slabije kvalitete, slikane mobitelom:

Ovako to izgleda u sobi kad pokopčam sve i radim na pojedinom članku

U većini vlakova postoje pamfleti i reklame, putem kojih se željeznice dodatno financiraju. Vozeći se jednim vlakom, u trenutku dosade sam prelistavao te reklame, i našao ovu, gdje se inekcijom radi nešto sa rodnicom (dio ženskog spolnog organa za vas dvatri koji slučajno ne znate što je). Nemam pojma o čemu se radi, jedna od mnogih mističnih i zbunjujućih Japanskih fora.

Još jednom hvala svima što pratite ovaj blog, nadam se da vam je zanimljivo a možda i štogod korisno vidjeti Japan kroz moje oči i utiske. U Japanu sam još par dana, u Zagreb se vraćam 27. rujna oko 20:00, a u međuvremenu imam još par terena za obići i isprobati, i naravno iskomentirati. Stoga, čitamo se i laku noć Hrvatska i Japan!