Japan, dan 10. Parkovi i hramovi.

Kažu, Kanazawa je mali Kyoto. Pa, definitivno se trude pokazati da su ravnopravni i samo naizgled zapostavljeni.

Od Put u Japan dan 10

To se vidi već po dolasku na željeznički kolodvor. Ulazak u kolodvor je zapravo metaforički ulazak u hram putovanja.

Od Put u Japan dan 10

Imaju čak i malu fontanu ispred, koja može mjenjati prikaz, pa se naizmjenično vidi točno vrijeme (digitalni sat) i neki tekst na Japanskom.

Od Put u Japan dan 10

Cijeli grad je pun hramova, hramića, parkova, parkića…

Od Put u Japan dan 10

Do sad sam ih toliko već vidio da mi ih je već zbilja dosta. Svi su oni divni i krasni, ali na kraju, svi su oni zapravo isti. Sad će neki poznavatelj reći da postoje značajne razlike u detaljima crijepa, greda, položaja drveća i slično, ali u biti svi su oni isti. I nakon 4-5 hramova, ako niste u vjerskom zanosu i sličnim stvarima, to postane dosadno. I bezveze.

A Japan ipak nije samo povijest. U biti, od one slavne povijesti samuraja, šoguna, ratova, ostalo je jako malo. Hrpa ljudi koji ujutro idu na posao, na poslu rade, navečer se vraćaju kući, i eventualno odu u birtiju oblit se i zaboraviti na taj radni dan. Nema više onog istočnjačkog misticizma. Nikad ga u biti nije ni bilo, radi se samo o zapadnjačkom nerazumijevanju običaja i jezika, pa se iz jedne kulture života razvukla bajka koja traje i dan danas. Od svega toga, ostali su samo hramovi i parkovi. Jedino mistično u govoru današnjih Japanaca je koliko se zapravo bave jednakim temama ko i mi – odnos s roditeljima, ljubavi, posao, feštanje, cijene, stanovi…

I naravno hrana. Ždere se posvuda, sve i svašta. Prije par dana, frend me pitao jel istina da Japanci najviše jedu ribu? Nije. Japanci zapravo najviše jedu povrće, rižu i tjesteninu najčešće u obliku špageta. Sad će netko reći da se to zove noodles. Sorry, ali za mene je noodles knedle u raznoraznim oblicima, a ne špagete. Špagete su špagete, knedle su knedle. A Japanci jedu špagete. Ono nešto ribe i mesa je u biti više kao radosni dodatak. Riža se zbilja trpa u sve i svašta. Krumpir viđam u tragovima tu i tamo. A veći komadi pečenog mesa ni ne postoje ako nisu narezani na sitno – jedino vilica može upravljati parsto grama pečene prasetine, nema tih štapića koji su to u stanju. Kad dođem nazad u Hrvatsku, otići ću u najbližu trgovinu di imaju, i kupiti si veliki komad svježe pečene praseće goljenice. Ili rebara. Ili buta. Ili… sve to! Odjednom! Nabit ću se facom u masne vruće komade mesa i hrskavice i kože još dok cvrči i miriši i zubima ću kidati komade tkiva koje se kida drobi pod mojim zubima a eksplozija okusa prženog mesa preljeva mi se po jeziku i mast curi niz lice i…

Dosta mi je riže, ok? Zbilja zbilja zbilja ju trpaju u SVAKU hranu. Zbilja. Jedino je razlika da ju oni kuhaju tako da je ljepljiva, radi lakšeg rukovanja štapićima. U biti, ne kuhaju ju direktno, nego na pari.

Mada, sushi mi je ok. Većina ekipe misli da je sushi sirova riba. Ne, to je sashimi – komadi sirove ribe (ili drugih morskih proizvoda poput ikre) sa eventualno nekakvim dodatcima. Sushi je riža namočena u ocat kojoj je eventualno dodano nešto. Otud i izraz – “sushi” je zapravo anakronizam ostao iz davnih dana postojanja jednog pridjeva koji je označavao kiselost. Ostala je samo ova varijanta, koja je kroz povijest postala sinonim za – rižu u octu.

No da vas ne davim svojim tužnim prilčama o krvavom i tragičnom trotjednom boravku na proputovanju kroz Japan, jer znam da ćete svi suosjećati s mojom boli i pogromom nad grčevima sudbine koji su me izbacili u ovakvu tragediju…

Daklem, Kanazawa. Kao i svi gradovi, posjeduje neslućene raspone trgovačke usluge. Želite li vlastiti štambilj sa potpisom (jer dosta Japanaca još uvijek tako potpisuje službene papire), Hanco je tu na usluzi.

Od Put u Japan dan 10

Od Put u Japan dan 10

Od Put u Japan dan 10

Japan je nedokučiv ne samo po jeziku, pismu i kulturi, nego i po svojoj umjetnosti. Barem meni. Ako netko zna što je ovo, nek mi se javi.

Od Put u Japan dan 10

Da, vidim da je to nekakva skupina oblog kamenja, hvala na odgovoru…

Jedna od interesantnih fora u Japanu, manje poznata je da u slučaju da kuću proglase nepodobnom za stanovanje, neće ju rušiti, nego će ju ostaviti da stoji.

Od Put u Japan dan 10

Dok god nikome ne smeta, dobra je. A mi smo isto preuzeli tu dobru formu, što se da vidjeti po cijelom Zagrebu, pogotovo kad se dotičemo medicinskih ustanova…

Kanalizacija se i u Japanu rješava na tradicionalan i svjetski dobro prihvaćen način. “Da bog da te voda odnijelaaaa….”

Od Put u Japan dan 10

Od Put u Japan dan 10

Nakon biranja hrpe različitih mjesta za obići, odlučio sam se za dva terena. Prvo do Myoryuji hrama, poznatog i kao “Ninja-dera”. Odmah na dolasku reći će vam da nema veze s Ninjama. Bezveze. Mada, dobro je osiguran.

Od Put u Japan dan 10

Zatim će vam reći da izujete obuću. Srećom, moje čarape su ok, ako su vam poderane, vjerojatno ćete biti zanimacija u pričama slijedećih mjesec-dva. Nema veze, ionako ne razumijete Japanski pa nije bed. Treće što će vam reći je da nema slikanja bilo koje vrste. Bezveze. A četvrto, da vodič priča isključivo na Japanskom.

U to davno vrijeme, obični Japanci smjeli su graditi zgrade samo do 3 kata visine. Propisano zakonom. Nitko ne smije imati više građevine od šoguna i cara. Kako se to mnogim facama nije sviđalo. dovijali su se na razne načine. Ujedno, kako je to bilo opasno vrijeme nadobudnih plaćenih ubojica, trebalo se osigurati od njih. Stoga, ovaj hram je specifičan po tome što ima zbilja hrpe skrivenih prolaza, tajnih katova (izvana je 3 kata ali ih zapravo ima 7), opasnih zamki (opasnih zato što u to doba nije bilo kvalitetnog osvjetljenja, pa su raznorazni prolazi postajali opasne rupe), mjesta za špijuniranje posjetitelja i slično. Ne, ona zgrada kojoj crvkuće pod dok hodate po njemu je u Kyotou, a ne ovdje. Simpatično za vidjeti, sve dok se ne razmisli o tome da se ne smije slikati, da tura traje dvadesetak minuta, da mi nepoznavatelji Japanskog dobijemo knjižicu s nešto teksta na Engleskom koju moramo vratiti na kraju, i da cijela ta priča košta 800 yena. Ako ste poseban ljubitelj arhitekture, muljanja s prostorom i Japanske tradicije, super, za sve nas ostale, preskupo. 400 yena ok, 800 je previše.

Razočaran, zaputio sam se do poznatog Kanazawa dvorca, koji je bio rasturen (ali još uvijek nisam siguran što je bilo) i rekonstruiran je skoro u cijelosti prije nešto godina, i Kenrokuen parka, jednog od 3 najpoznatija Japanska parka.

Jesam li već pomenuo da cijelo vrijeme obilazim hramove i parkove?

Ali, prije toga, jedna tako tipična slika Japanskih ulica.

Od Put u Japan dan 10

Obratite pažnju na električne kablove. Tako je posvuda. Pretpostavljam da je to radi potresa, jer je lakše popraviti električnu mrežu kad su kablovi dostupni nad zemljom nego kad su ukopani. U svakom slučaju, fora izgleda kad na jednom stupu visi 3-4 transformatora i hrpa kablova toliko gusta da se jedva vidi što je iznad njih.

Ovako zidine utvrde izgledaju danas.

Od Put u Japan dan 10

Cijeli teren je poprilično velik i razgranat, s tim da se za neke zidine ne zna tko ih je napravio.

Od Put u Japan dan 10

Na ovoj slici vidi se mapa, cesta po sredini razdjeljuje park tvrđave s lijeve i Kenrokuen park s desne strane.

Od Put u Japan dan 10

Ovo je sama tvrđava, odnosno rekonstrukcija iste.

Od Put u Japan dan 10

Kako oko tvrđave ima svakojakih terena, postoje i korisna upozorenja posvuda.

Od Put u Japan dan 10

Korisna za onoga tko zna Japanski naravno, moje gajinske nogice svakog trena su me i ne znajući mogle odvesti u neprovratnu pogibiju di bi poginuo nepovratno.

Ova slika mi je baš dobro uspjela:

Od Put u Japan dan 10

Zidovi samih okolnih zidina rađeni su u više slojeva.

Od Put u Japan dan 10

Od Put u Japan dan 10

Područje tvrđave prepuno je prirodnih ljepota.

Od Put u Japan dan 10

I pokojnih kukaca.

Od Put u Japan dan 10

Dok su kukcima dovoljni i jarci puni vode, lokalno stanovništvo ipak traži kvalitetnije uvjete privremenog počinka.

Od Put u Japan dan 10

Ko što rekoh, Japanci rade, i nakon posla kad krenu cugati, samo padaju okolo ne birajući gdje će leći…

Ovako cijeli kompleks izgleda na maketi,

Od Put u Japan dan 10

ovako sama rekonstrukcija zgrade

Od Put u Japan dan 10

a ovako su sklapali pojedine grede.

Od Put u Japan dan 10

Od Put u Japan dan 10

A ovo su ostatci originalne tvrđave.

Od Put u Japan dan 10

A sad, malo ekonomsko-propagandnih poruka.

Od Put u Japan dan 10

Od Put u Japan dan 10

Od Put u Japan dan 10

Svježi i odmoreni, možemo nastaviti dalje.

Kao što rekoh, Kenrokuen park je jedan od 3 najpoznatija Japanska parka, koji su raznorazni vlastodršci dorađivali i razrađivali, o čemu možete naći na netu puno više. Stoga, hrpu slika možete naći na mom web albumu na picasi (crveni link pokraj svake slike vodi na album), a tu je par zgodnih slikica.

Od Put u Japan dan 10

Od Put u Japan dan 10

Od Put u Japan dan 10

.

Nakon što se park zatvorio, vrijeme je krenuti do hotela. Kako je parkić bio relativno blizu hotelu, odlučio sam malo prošetati do njega, i usput u trgovini kupiti par stvari. Neću prepričavati, samo ću reći da mi je trebalo nekih 2 sata do hotela koji je efektivno udaljen pol sata hoda, jer sam se zagubio po lokalnim ulicama gdje me dočekao mrak. Turističke mape Japanskih gradova su smješno beskorisne ako se imalo maknete sa ruta predviđenih za turiste. A ni mape poljepljene po gradu nisu nešto specijalno korisne, ako ste van za turiste predviđenih ruta. Evo, na ovoj mapi sam točno vidio gdje sam. Hura.

Od Put u Japan dan 10

Da, “vi ste ovdje” je onaj crveni kvadratić. To je bilo nakon negdje sat vremena lutanja po gradu. Ne, nisam htio iz principa pitati lokalne gdje sam, etoo etoo pjesme naslušao sam se i dovoljno ovih dana.

Kad sam se konačno vratio u hotel, otišao sam do drugog hotela di su imali bar, i lagano se igrao solo drinkera gledajući sa 19og kata Kanazawu noću.

Nakon ludog seksa i zabave, vratio sam se u hotel i zaspao. Sutra, Kyoto.