Research & development

Odluke, odluke, odluke…

Sam put do Japana je relativno trivijalan. Odlučiš se kad ćeš ići, odabereš turoperatera koji će ti pribaviti karte, odlučiš se za relaciju do Japana, iscjediš iz novčanika, kad dođe vrijeme putovanja sjedneš u avion, u avionu čekaš, žuljiš guzicu, čekaš još malo, i nakon nešto sati, eto te.

Tek onda počinje nered.

Dosta vremena razmišljao sam što uopće obići. Stare građevine? Nove moderne zgrade? Urbane centre? Parkove? Predstave?

Da. Ali me prvo zanimaju ljudi.

Postoji dosta “uvriježenih” stavova o Japancima – vrijedni, srdačni, voljni pomoći, umjetničkog oka za detalje, skloni samoubojstvima, perverzni, šovinističkonacionalistički, mali, precizni, točni, žrtvuju se za zajednicu, ovo, ono… Koliko je od toga točno, u kojoj mjeri, te što sami Japanci misle o tome? Moj put u Japan je potraga za odgovorima. Ali, uz malo manje pravedničkog duha i samospoznajnih filozofiranja, a pogotovo bez idealiziranja ičega – ne idem u Japan slaviti Japanstvo, nego vidjeti što ti biseri uopće tamo rade. .

Zahvaljujući mojim dragim prijateljima koji su mi za rođendan poklonili nekoliko turističkih vodiča (Ivor i Bojan pogotovo), kao i zahvaljujući mom kolegi Đuri od kojega sam nabavio knjigu “The making of modern Japan” Marius B. Jansena, našao sam dosta zanimljivih stvari za vidjeti i probati i doživjeti.

U biti, internet je prepun sajtova o Japanu. PREPUN! Vjerojatno i zato što je mnogim avanturistima mog ranga dovoljno egzotičan, a opet dovoljno siguran. Niska stopa kriminaliteta, kvalitetna informacijskotranzitna infrastruktura, razvijena ekonomija i industrija… I onda svakojaki biseri koji si to mogu priuštiti odu tamo ne bi li na siguran način dotakli taj “istočnjački misticizam”. Dosta ljudi mi je reklo “Ideš tri tjedna sam u Japan??? Uuuu, pa zašto sam, jel te nije frka…”, kao da je to ne znam što. Ako izuzmemo prirodne katastrofe i nesreće, najgore što mi se može dogoditi je da se izgubim. A dok god je novaca (kartice, krediti ) to nije problem.

Za početak, preporučio bih sajt Varaždinke koja je završila u Japanu kao kućanica. Moglo bi se reći da me njena priča o životu u Japanu inspirirala u želji da pobliže upoznam taj teren. Obavezno štivo! Kao i naravno Japan National Tourist Organization.

Dobar izvor informacija je i (znam, nevjerojatno zvuči, ali eto…) Japansko Veleposlanstvo. Na njihovim stranicama nalaze se linkovi na… druge stranice. Na kojima se nalaze raznorazne informacije o boravku u Japanu.

Postoji i “Hrvatsko Japansko kulturno i gospodarsko društvo” no nažalost nisu mi bili od puno pomoći. Kad mi je trebala informacija o pokazima za željeznicu, uputili su me na linkove koje sam već prije imao (više o pokazima u idućim tekstovima). A čuo sam i priču da dobar dio njih nikad ni nije bio u Japanu, a osobno iskustvo ipak puno znači. Stoga, 5 za trud i zalaganje, lijepo je to širiti ljubav i prijateljstvo među narodima, ali nažalost za ovakva putovanja nisu mi bili previše korisni. Nadam se da će njihov entuzijazam prerasti u nešto više.

Kroz predstojeće tekstove pobliže ću proći kroz neke od (meni) interesantnih tema, jer mi je cilj prezentirati ono što sam saznao, što kroz pretraživanje neta, što kroz iskustvo putovanja, stoga se nadam da će i moj blog biti podjednako koristan. Ne samo prikaz svakojakih atrakcija, nego i kako doći do njih, a opet ne dovesti se u stečaj.

Najbolje je u biti otići na google, ukucati “travel japan” i proučiti rezultirajuće linkove, jer ih zbilja ima HRPA. I naravno, pratiti ovaj blog. ;-D